Mreže za suzbijanje prašine smanjuju stvaranje prašine smanjenjem brzine vjetra nadolazećeg zraka, minimiziranjem gubitka kinetičke energije, izbjegavanjem značajnih vrtloga i smanjenjem turbulencije.
Poroznost je najznačajniji faktor koji utiče na efikasnost mreža za suzbijanje prašine. Struktura polja vjetra i karakteristike površinske posmične sile oko gomila materijala značajno se razlikuju između mreža niske{1}}i visoke{2}}poroznosti. Studije pokazuju da je poroznost od 0,25 prekretnica u kojoj polje strujanja oko gomile materijala prelazi iz vrtložnog toka u prianjajući tok kao dominantnu silu. U ovom trenutku, površinska sila smicanja gomile materijala je minimalna, samo 22,5% od toga bez mreže, što rezultira superiornim suzbijanjem prašine.
Način postavljanja vjetrozaštitnih mreža treba biti dizajniran u skladu s veličinom i oblikom zaliha i lokalnim meteorološkim uvjetima kao što su smjer i učestalost vjetra. Uobičajeni tipovi uključuju postavljanje uz vjetar, četverostrani-i tro-strani položaj. Mreže za zaštitu od vjetra bi idealno trebale biti postavljene na udaljenosti od 2 do 3 puta veće od visine zaliha. Za vjetrobrane velikih{7}}razmjera, kao što su one s jednostranom dužinom od hiljada metara i visinom od preko deset metara, potrebna su daljnja istraživanja o njihovim sigurnosnim pitanjima, uključujući dinamička opterećenja, koeficijente otpora i vibracije.
